Ljudski um je veoma moćan alat pomoću kojega čovjek može postići mnogo toga, onaj koji je naučio kako vladati svojim umom unosi mir i blagostanje u svoj život a onaj koji je prepustio da um vlada njime doživljava život kao vječitu borbu.
U današnje vrijeme čovjek se više nego ikada nalazi pod psihološkim pritiskom koji mu stvara uloga što ju je sam sebi natovario na leđa, a to je ići u korak s 'društvenim napretkom'. Onaj koji ne prati 'društveni napredak' smatra se neuspješnim, a nitko ne voli biti 'neuspješan', zar ne!?
Pratiti 'društveni napredak' ima svoju materijalnu cijenu koja se plaća novcem koji se zarađuje tako da ulažemo svoj trud i vrijeme u nešto što 'služi' istome tome 'društvenom napretku'. Velika većina ljudi na ovome svjetu prihvatila je i svakodnevno prihvaća tu igru kao činjenicu za koju ne postoji alternativa.
Rezultat 'društvenoga napretka' doveo je do toga da 'prosječan' Čovjek ( srednji društveni stalež ) većinu onoga što zaradi potroši na održavanje istoga toga 'društvenog napretka', što je nas je dovelo do činjenice koja nam govori da čovjek služi sistemu kojega je sam proizveo.
No ono što nam mora biti jasno je to da služiti sistem je naš osobni odabir na koji se većina nas odlučuje iz straha za egzistenciju, misleći kako ćemo ostati i bez onoga što imamo ako počnemo razmišljati i djelovati izvan kalupa zajednice i društva. To je veoma destruktivno razmišljenje koje je glavni uzrok svih čovjekovih nezadovoljstava što ga prate kroz život, a to uistinu ne mora biti tako.
Materijalni društveni napredak je lažni napredak koji donosi lažno zadovoljstvo i stoga je čovjek izgubljen u vječnoj potrazi za srećom, tražeći ju tamo gdje je nema. Materija je podložna vječnoj promjeni a sreća je stanje vječnosti, stoga da bi ju okusili u njenom pravom smislu moramo ju tražiti u svome Duhovnome aspektu postojanja i u pravim životnim vrijednostima.
Pratiti 'društevni napredak' znači biti podložen materijalnom, što je sasvim obrnuto od onoga što čovjek jest, u svojoj pravoj prirodi čovjek je biće kojemu je materijalno ispoljavanje kreacije podloženo i trebao bi u njemu uživati 'besplatno'. No današnji čovjek plaća svoj boravak na ovoj planeti koja je stvorena da mu pruži sve što mu je potrebno da uživa u iskustvu života, pa i više od toga.
Razlog zbog kojeg je čovjek postao nesposoban da gospodari nad materijom se krije u nekotroliranom umu koji čovjeka gura u 'nesvjesno' djelovanje gdje se osoba poistovjećuje sa materijom pa čak i vjeruje da joj je podložna, a ono kako osoba vjeruje tako joj i biva. Nezna se točno kad, zašto i kako je čovjek izgubio Svjesnost o svome pravome identitetu i svojoj superiornosti, no drevni Vedski spisi govore da je se to dogodilo na početku vremenskog ciklusa koji se naziva Kali Yuga otprilike 3100 godina p.n.e.
Kali Yuga je u Vedama opisana kao doba degradacije ljudske svjesnosti, kada će ljudi početi jesti meso, predavati se tjelesnim užitcima radije nego Duhovnosti, voditi vječne bratoubilačke ratove i gurati zemlju ka uništenju, mnogo od toga možemo doista prepoznati u današnjem svjetu.
No iako se čovjek danas doista nalazi u nezavidnoj situaciji kada mu je um opterećen svime i svačime i kada ga misao u svakome trenutku nosi sve dalje i dalje od njega samoga i njegovoga bitka, ipak je u njemu ostalo ono što je u čovjeku od početka njegovog utjelovljenja, ta iskra koja samo čeka da bude ponovno razotkrivena, to je čovjekova Duša koja je prisutna u istoj količini sada kao i u vrijeme kada je čovjek hodio s Bogom po zemlji.
Onaj koji uspije umiriti svoj um dovoljno dugo da bi postao Svjestan svoje Duše automatski se oslobađa iluzije ovoga svijeta, takva osoba više ne služi sistemu niti ljudskome napredku i ponovno uspostavlja svoju superiornost nad materijalnim dobrima. Samospoznata osoba otkriva sve svoje talente te sreća i bogatstvo postaju dio njene osobnosti, kao i ljubav, mudrost, pravednosti te dugovječnost.
To nije samo priča niti bajka, to je ono što mi Jesmo, ta superiornost se nalazi u nama, u našoj Duši i čeka da biva ponovno otkrivena. Ona se nalazi u tišini našega bića, tamo odakle život izvire i do nje se ne može doći putem misli. Onaj koji želi da ju ponovno spozna mora da nauči slušati tišinu svoje Duše,a da bi to postigao mora da ode iznad uma.
Sam um jeste taj koji će nas dovesti pred vrata tišine, ukoliko ga usmjerimo u pravome smjeru, koristeći ga da spoznamo sve ono što nismo kako bi se utvrdili u onome što jesmo. U tome datome trenutku kada dođemo do te spoznaje sam um će se povući i utihnuti će, jer i on je sluga Duhovne Duše kao i svo tijelo, no kako je pod utjecajem požude i neznanja, njegova potraga za onim čemu bi se poklonio se odvija u krivome smjeru.
Naša Svijest ( osjećaj Ja ) koja sve to promatra ima za dužnost da usmjeri um u pravome smjeru te na taj način transformira Svijest u Svijesnost a zatim Svijesnost u Nadsvijest koja je najviše 'stanje' koji možemo dosegnuti u našemu ljudskome obliku.
Sve ovo uistinu postoji u Tebi, sve to što ne vidiš jesi Ti a sve ovo što vidiš, Ti nisi. Promatraj ono što ne vidiš i odmakni od sebe ovo što vidiš, tako ćeš prestati biti ono što nisi i utvrditi ćeš se u onome što Jesi.
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar