Ne postoji osoba na ovome svijetu koja ne žudi za srećom, no unatoč tome što ju svi traže, veoma je malo onih koji su ju pronašli u onom obliku kako ju zamišljaju (trajna i neovisna sreća). Ljudi traže sreću u prolaznim zadovoljstvima ne znajući da ona ne boravi u prolaznosti a niti u bilo kojem obliku uživanja. Sreća jeste izvor svakog zadovoljstva a ne obrnuto, zadovoljstvo nikada ne može biti izvor sreće, no nažalost, za većinu ljudi kratkotrajna zadovoljstva su jedini izvor onoga što smatraju i nazivaju srećom.
Kako živimo u vremenu kada se čini da su i kratkotrajna zadovoljstva postala luksuz za mnoge, manjak sreće i uživanja u životu je postalo nešto sasvim normalno za modernoga čovjeka. Mnogi će danas reći kako je sreća luksuz koji si samo rijetki mogu priuštiti, upravo ovako razmišljanje najbolji je pokazatelj koliko je čovjek zapravo izgubio kontakt sa samim sobom a samim time i sa univerzalnom istinom koja boravi u njemu.
"Izvor istinske sreće se nalazi u pomirenju sa samim sobom"
Tražiti bilo kakav oblik zadovoljstva ili sreće u objektima ili događanjima izvan sebe je potraga bez kraja i cilja, jer ono što pronalazimo izvan sebe nikada ne može trajno ispuniti našu Dušu koja je iskonski izvor svih naših potraga. Kako je glavna karakteristika Duše vječnost, ona nikada ne može biti zadovoljena prolaznim iskustvima koja susrećemo u svijetu oko sebe. Onaj koji želi pronaći vječno nepresušivi izvor sreće, svoju potragu usmijerava ka unutra, a krajnji rezultat takve potrage jeste 'samospoznaja' kroz koju spoznajemo kako smo mi izvor svega onoga za čime tragamo.
Dakle da bi spoznali istinsku sreću prvo moramo spoznati sebe i pred sobom razgolititi sve svoje strahove, sva svoja uvjerenja te otkloniti svaku laž koju smo prihvatili za istinu. Taj proces samospoznaje nije jednostavan a svatko tko vam kaže drugačije vas laže, jer da bi spoznali sebe najprije moramo 'odbaciti' identitet za koji smo se vezali, što mnogi od nas nisu kadri da učine.
Životna energija koja prožima nas i sav univerzum ne trpi nikakva vezivanja, jer ona nema početka niti kraja te ne poznaje nikakve granice. Identitet sam po sebi nije ništa drugo do iluzija sačinjena od iskustava, uvjerenja i strahova. Dakle, identitet je izvještačen i ograničen dok naše istinsko biće jeste najviši oblik istine i beskonačnosti. Možemo reći da smo u ovome zaboravu sebe prihvatili laž za ultimativnu stvarnost a univerzalnu božansku istinu odbacili kao nestvarnu iz razloga što nismo u stanju da ju iskusimo jednim od svoji pet tjelesnih osjetila.
Svjesnost kao 'šesto čulo'
Sa svojih pet čula mi smo u stanju da iskusimo svijet u kojemu živimo, no naše istinsko postojanje ide daleko iznad granica ovoga materijalnoga svijeta a naša 'nemogućnost' da iskusimo nematerijalno stvara duboko neutaživo nezadovoljstvo u nama.
Ljubav, sreća, život, blaženstvo, vječnost...sve su to uzvišena nematerijalna stanja koja u svome neznanju pokušavamo iskusiti kroz materiju, služeći se svojim tjelesnim osjetilima. No niti jedno od tih stanja nikada ne može u potpunosti biti doživljeno putem tijela i njegovih pet čula iz razloga jer su ona namijenjena isključivo za vanjski svijet, a svi dobro znamo da sreća i ljubav uvijek dolaze iznutra a ne izvana.
Tek kada uronimo u neograničenu dubinu svoje svjesnosti mi smo u stanju da iskusimo istinsko bogatstvo života koje obiluje vječnom srećom iz koje izviru sva zadovoljstva. No pitanje je; Kako uroniti u Svjesnost i ostati prisutan u njoj !? Vidite, mnogi će vam reći kako postoje određene metode koje uzdižu našu Svjesnost, no ja odgovorno tvrdim da su sve metode uzaludne jer je svaka od njih sama po sebi ograničena a samim time i nesavršena.
Svjesnost se ne može uzdići,smanjiti ili povećati, u njoj se može jedino bivati na način da odvojimo vremena za promatranje sebe, svojih misli i emocija. Kada se povučemo u stanje promatrača mi zapravo bivamo prisutni u Svjesnosti kroz koju osmatramo sebe i svoj život, tek tada mi postajemo Svjesno biće. Sve ostalu u našemu životu jeste automatizam, autopilot kojim upravljaju naša podsvjesna uvjerenja (iskustva, strahovi, emocije) koja zauzimaju 90% našega budnog stanja.
Dakle, želite li uistinu spoznati sebe tada počnite da se promatrate. Suočite se sa svojim mislima, svojim uvjerenjima, svojim strahovima, svojim željama te prihvatite sve to što pronalazite u sebi. Ne zaboravite da se izvor istinske sreće nalazi u pomirenju sa samim sobom i zato si oprostite sve što si zamjerate. Prihvatite sve svoje greške, sve svoje propuste i loše navike, jer to je jedini način da ih otpustite jednom zauvijek. Pomirite se sa samim sobom, zavolite i ono najgore što u sebi pronalazite jer ništa od toga nije ono što određuje vaše istinsko postojanje.
U početku ovo može biti veoma teško, jer velik je nemir u svakome od nas, nemir koji nam nameće svakojakve misli. Također uvjerenja koja nosimo u svojoj podsvijesti su veoma duboka i nije ih se lako osloboditi, no uspjeh se uvijek krije u strpljenju. Vi samo promatrajte sebe i emocije koje se uzdižu i divljaju u vama, dopustite svojoj; ljutnji, nemoći, strahu, nepovjerenju i svim drugim slabostima da dosegnu svoj vrhunac dok ste u stanju introspektivne meditacije. Znajte sve to što pronalazite u sebi je sasvim bezopasno dok boravimo u stanju svjesnoga promatrača a veoma opasno i destruktivno u stanju nesvjesnosti u kojemu uglavnom boravimo.
Stoga ako volite sebe počnite da se promatrate i sami sebi razotkrivate, vjerujte mi biti ćete zaprepašteni kada otkrijete što je sve vaša podsvijest sakrila od vas. Promatrajte svako svoje djelovanje, svaku svoju ljutnju, svaki svoj strah i znajte da je izvor svega uvijek u vama. Čineći tako vi ćete svaki dan sve više upoznavati pravoga sebe čisteći svoju podsvijest od obrazaca koje ste usvojili još u ranoj dobi svoga djetinstva. Dakle, nikakva metoda nije potrebna izuzev iskrenog promatranja sebe te prihvaćanja i pomirenja sa svime onim što u sebi pronalazimo.
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar